Novosti
   Vijesti
   Najave
   Prikazi
   Dokumenti
   Traži
   Foto servis
   Tjedni bilten
   O nama
   English

12.05.2012 | 15:19 | IKA D - 141536/5

Stojimo prignuti pred križevima Bleiburga

Propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa na spomen-slavlju žrtava bleiburške tragedije i hrvatskog križnog puta, Bleiburg, 12. svibnja 2012.

Čitanja: Job, 19, 20-27; Ef 6, 10-18; Iv 18, 33-40

„Smilujte se meni, smilujte se meni, barem vi prijatelji moji... Zašto me progonite!? Tko će učiniti da se napišu govori moji i zabilježi u knjige gvozdenom pisaljkom, i na ploču od olova ili dlijetom urezu u kremenu...?!"

1. Tako je biblijski patnik Job, u svojoj zgaženosti, napuštenosti i osamljenosti, molio Boga i prijatelje ... Čujemo li mi danas taj isti Jobovski krik, kojim su ovdje i odavde po cijeloj Hrvatskoj i svemu svijetu, kriknule stotine tisuće hrvatskih Jobova, izdanih, predanih, i poniženih, zgaženih, mučenih i u bezbroj „hudih jama" pobacanih!? „Gorko plače noću i suze teku niz obraze njegove, nema tko da ga utješi od svih milih njegovih... Spomeni se Gospode što nas zadesi, pogledaj i vidi sramotu našu..." Prepoznajemo li u ovom plaču Jeremije proroka, plač i našega hrvatskog naroda? Čitamo li još pismo ovdje izdanih, ojađenih, nestalih? „Pišem ti mila moja, zemljo Hrvatska, ljubavi moja vjerno voljena.., Moja lijepa, među zemljama najljepša. Kroz vjekove ubijana, u vjekovima neubijena. Pišem, vjeran vjernoj: nikad te zaboraviti neću!.. Zbog tebe su mnogi na obraz mi pljuvali.., al ja se ponosim s tobom, o moja časna i ponosna, zemljo moja plemenita. Neka te čitav svijet niječe, je te nikad zanijekati neću... Mi umiremo sa slikom tvojom na srcu. S imenom tvojim na usnama, s vjerom i pokojem u duši da ćeš živjeti vječno, naša besmrtna Hrvatska!"

Mi samo danas ovdje na mjestu, koje je postalo simbol nemilosrdnog zločina nad mnoštvom nevinih ljudi.., naše braće i sestara, koji su i prije i nakon Bleiburga ginuli od „osloboditelja".., gonjeni kroz pakao mržnje razapinjani na „križnim putovima", odavle do Dakse, do Gradiške, od Jasenovca do Golog Otoka i Grgura.., do Vukovara i Haga.

Stojimo ovdje s dubokim poštovanjem prignuti nad svim križevima, jamama i rakama, da se pred Bogom, Ocem i pravednim sucem, molimo i spomenemo njihovih neznanih imena i sudbina... Sjećamo se ovdje i onih koji još i danas plaču za mrtvima i nestalima, i svih onih izbjeglih i prognanih generacija, koje su na „obalama rijeka babilonskih", odavle do „Ognjene zemlje", neutješno plakali i čeznuli za svojom izgubljenom domovinom...

Bleiburg je zbirno ime stradalih

2. Bleiburg - grad olova.., zajedničko je ime za stotine tisuća izdanih, predanih, poniženih razimenjenih, na najgrozniji način mučenih i pobijenih muškaraca, žena i djece svih uzrasta i životnih sudbina, svjetonazora i narodnosti.., a najviše Hrvata... "Bleiburg i stotine Bleiburga! Gledam te u silnome plamenu do neba. U tisuću požara, na tisuće križeva, na tisuće vješala. Na tisuću stratišta. Na svima krvariš. Na svima uzdišeš. Na svima umireš! Pravo je čudo što nisi umrla, moja neumrla Hrvatska", pisao je jedan iz kolone užasa...

Mi dolazimo ovdje ne da bi ikome sudili, prezreli i obezvrijedili bilo koje žrtve, logore ili jame.., prekrivali, pravdali bilo koje zločine... Mi smo ovdje zbog povijesne istine da je „narodna vlast", više od 65 godina nijekala da vi postojite, da ste vi ljudi, da zavrjeđujete bilo kakav spomen, osim mržnje i prezira... Ovdje smo jer se prava istina o vama i zločinu nad vama nije smjela ni znati ni otkrivati, ni prenositi ni govoriti... Još manje o naredbodavcima i izvršiteljima zločina...

Htjeli smo vjerovati da će Istina pobijediti, jer smo vjerovali u Isusovu riječ da će nas „Istina osloboditi" i donijeti mir.....Justitia et pax" (Pravda i mir), tijela Biskupske Konferencije Hrvatske, Slovenije i BiH, su 2008. g. upozorile na „Rezoluciju Vijeća Europe" iz 1996. koja „inzistira da sve žrtve imaju pravo na sućut, razumijevanje, počast i priznanje njihove patnje, pa tako i žrtve komunističkog terora". Komisije su podsjetile da je i Hrvatski Sabor 2006. godine donio „Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom komunističkog poretka u Hrvatskoj" i upozorio na neosporne povijesne činjenice „da je komunistički režim provodio sustavne i masovne represije nad osobama koje su proizvoljno, bez suda ili obrane, označene tzv. „narodnim neprijateljima i ratnim zločincima."

Komunizam je ideologija terora

3. Komunistička ideologija, temeljena na marksizmu i lenjinizmu, od samog početka je u svoj sustav ugradila „revolucionarni" teror, zločin i diktaturu...po uzoru na sovjetsku Rusiju..kako bi se obračunala sa svima koji su se usudili drugačije misliti.., pogotovo s onima koji su htjeli samostalnu Hrvatsku državu a ne novu „Jugoslavensku tamnicu". Pobjeda se dozivala i nazivala kao konačni „čas odmazde!"

Povijesna je Istina da je ovdje počeo taj strašan, konačan „čas odmazde"... ,,U komunističkoj državi će naši neprijatelji svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame", rekao je Tito ovih dana svibnja 1945...

Komunistički pokret koji je sebi prisvojio naziv antifašistički.., za razliku od zapadne Europe, u Hrvatskoj je (i u istočnoj Europi), nakon 1945. „crni teror fašizma, zamijenio terorom komunističke „crvene zvijezde". I to po uzoru na velikog „učitelja Lenjina i druga Staljina". I poteče more nevine krvi do danas ne oprane, ne osušene... Dok su mnogi narodi nakon završetka Drugog svjetskog rata odahnuli od terora fašizma i nacizma, na žalost, umjesto u razdoblje slobode, hrvatski je narod ušao u drugo teško razdoblje osvete, masovnih likvidacija, zločina, smaknuća, deportacija. Ušao je u beskrajni ocean stradanja. U sustavno komunističko trovanje duše naroda i duha hrvatskog i kršćanskog. Nevinost ili krivnju pojedinaca i čitavih skupina proglašavali su politički komesari, sekretari, često puta kriminalni tipovi, šverceri, dezerteri, ucijenjeni špijuni i Jude... Bez dokaza, suda i obrane. I to ne samo stvarnih, nego i mogućih „neprijatelja naroda". A to su među ostalima bili i popovi „klerofašisti", kulaci „kapitalisti".., „trula inteligencija", „buržuji" i mnogi koji su dosljedno svjedočili i živjeli svoju vjeru i kršćanski humanizam i svoje nacionalno hrvatsko domoljublje.

Crkva i svećenici glavni neprijatelji

4. Te Bleiburške godine Bakarić poručuje Fronti: „Popovi su nam neprijatelji. Katolička Crkva je pripremala i odgajala sve što je ustaško i nezdravo u narodu. Budno pazite na svaki njihov korak i tražite intervenciju..." Osobno, kao dijete pamtim pjesmu Skojevaca: „nosim kapu sa tri roga ja se borim protiv Boga!" Komunizam kao i nacizam i fašizam, vodili su se mržnjom prema Bogu, vjeri i prema čovjeku. Rezultat je bio strašan: 1800 do sada otkrivenih grobišta u bivšoj Jugoslaviji. 900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, 200 u Srbiji, 100 u BiH. Kočevski rog, Tezno, Macelj, Jazovka... Masovna grobišta. Mnoga od njih uništena, preorana, pretvorena u gradilišta ili smetlišta.., do danas neotkrivena...Bez imena i spomena! I nitko za to do danas nije kriv, ni odgovoran. Kao da se radi o bajkama nekim ili dječjim igračkama..!

Znamo da je strijeljano 385 svećenika, od toga su 355 su ubili partizani... Na tisuće svećenika, redovnika i redovnica je stjerano u zatvore i logore.., među njima i blaženi nadbiskup Stepinac... Mnogi su bili pod trajnom prismotrom i izvrgnuti javnom ruglu i linču, poput šibenskog biskupa Banića, mostarskog biskupa Čule i puno drugih „nepodobnih i opasnih"... Prema ozbiljnim procjenama broj žrtava komunizma u svijetu penje se na 100 milijuna ljudi, a komunistički režimi u Europi tijekom prvih deset godina nakon rata pobili su oko milijun ljudi... Ali, još uvijek traje zavjera šutnje, falsificiranje istine i opasno neznanje.., gotovo kod svih uzrasta, navlastito kod mlađih naraštaja. Eto, i zato smo ovdje danas... Bog sigurno zna njihova imena i grobove i pravu istinu o njima i svima nama... Zato se Bogu danas za sve njih i za sve nas, molimo, za pokoj njihovih duša ovu svetu Misu slavimo i u Bogu im iskazujemo ovo sjećanje i počast, molitvu i zahvalnost.

Ideološka manipulacija istinom

5. Čuli smo nedavno izjavu da ,,u školskim udžbenicima još nije napisana puna istina o II. svjetskom ratu"... Da, ne samo da nije napisana, nego je u mnogima cjelovita istina falsificirana? Istina je da su se školski udžbenici punili samo jednostranom „komunističkom istinom". Ali i sve drugo, i školske knjižnice i svjetske biblioteke... Školska djeca, pioniri i omladina i vojska bili su na „trajnom moralno-političkom vaspitanju", na preodgajanju i „pranju mozgova!" Bezočnim krivotvorenjem povijesti pokušavalo se prebrisati tisuću godina državnosti hrvatskog naroda... Njegova kultura, ime, jezik, njegova književnost.., vjera, kršćanska tradicija.., cijeli vrijednosni sustav i identitet... Povijest su nam pisali u Moskvi i Londonu, „po šumama i gorama", u Beogradu, Oplencu i Karađorđevu...(Htjeli bi danas i u Haagu). Druga strana istine se nije smjela ni spominjati, nego samo napadati, izrugivati i ismjehivati. Ništa nije smjelo stajati na putu te jedine partijske (socijalističke) istine. Za to su postojali etiketiranja, progoni, zatvori, mučenja, tajne službe, doušnici, debeli udbaški i policijski dosjei.., OZNA, UDBA.., javni i tajni planovi i „načrtanija" SANU...

Ovdje smo zato jer je sve očitije da „nijekanje i nekažnjavanje zločina komunizma opet stječe „pravo građanstva". Namjerno prešućeni povijesni događaji su postali „crne rupe" hrvatske povijesti, upozorava „Justitia et Pax" HBK 2009. godine: „Ponovno se javljaju glasovi nijekanje masovnih zločina i njihovih totalitarnih korijena. Zabrinjavaju nas pojave negacionizma, nijekanje komunističkih i inih zločina nad Hrvatima i u drugom svjetskom ratu i u poraću (što je i bio uzrok da se mnogi zločini ponove i u Domovinskom ratu). Sada nam se agresivno, gotovo kao temeljna teza, podmeću i nameću tvrdnje da su sva zla hrvatskoga naroda započela tek 1990. godine, kad je, kako neki javno kažu, neki misle, a sud u Haagu i presuđuje da je ova Hrvatska stvorena s „opasnim namjerama i „zločinačkom akcijom". A velika većina hrvatskog naroda vjeruje da je ova Hrvatska država plod tisućljetne čežnje, ljubavi do mučeništva, i nadasve molitava hrvatskog naroda za Božjim darom slobode u slobodnoj državi. Da je ona djelo hrvatskih branitelja, junaka, pobjednika, koji se sada bezočno ponižavaju. A ona nije produkt bilo kakvih ideologija, ponajmanje totalitarnih.., ni fašističkih, ni komunističkih...

Apologija komunističkih zločina

6. Još nam mučnije danas pada sve vidljivija i glasnija činjenica da se zločini i zločinački komunistički sustav opet javno brani i opravdava. Da se pojavljuju apologije i apologeti zločina, unatoč istini da su to bili zločini s političke mržnje i slijepe osvete... Ovdje se dogodio i zločini onih „savezničkih, političkih i vojnih vođa", koji su (ne poštujući nikakve konvencije) predali stotine tisuća izbjeglih vojnika i civila, iako su znali da će biti izloženi masovnim odmazdama i pogubljenjima... Gotovo je nemoguće povjerovati da smo nedavno mogli pročitati izjavu kako „partizani 1945. na križnim putovima nisu dovoljno poubijali, i da bi nam bilo puno bolje da jesu, jer je to smeće 90.-ih samo isplivalo i uništilo sve što je valjalo u onoj državi"(Kat. tjednik, veljača 2012.). Tko smije zanijekati Hrvatskom naroda pravo na svoju samostalnu državu kao i drugi narodi Europe i svijeta?! Zar to pravo nije imao i 39., i 40, i 45 i 90.; i da ga ima i danas...?! Ne po mjeri i diktatu nikakvih EUnija ili moćnika ovoga svijeta, njihovih interesa i kapitala, nego po mjeri Božjoj i ljudskoj.

Ovdje smo danas usprkos nesretne i zabrinjavajuće odluke Hrvatskog Sabora da više ne bude pokrovitelj ovoga spomena... Jer, kažu „da su se ovdje dogodile žrtve kao trenutni izljev mržnje što je tobože uvijek bilo i bit će u ljudskoj prirodi" (Milanović). Kao da ovdje nije počeo na najstravičniji način sustavan proces zatiranja i smrti, koji je trajao skoro 45 godina! I danas neki ponavljaju, draga braćo i sestre mučenici, da su vaše smrti zaslužene kazne, da su opravdane, razumljive. One koji su vas hladnokrvno mučili i ubijali nazivaju herojima, a njihova djela herojska, da oni zavrjeđuju odlikovanja i spomenike...Mnoštvo spomenika... Da vi ne spadate u one iz „povelje UN o ljudskim pravima"... Da ste bili na krivoj strani!

To nije poruka mira nego nemira, novih suprotstavljanja i svađa. Nije to poruka nove pravednosti nego novih nepravdi. Nije to lijek nego otrov. Nije poruka Istine nego povratak laži. Nije poruka života nego smrti... Ne znamo kome je u interesu da se opet toliko otrova izlijeva u našu Hrvatsku? Da se opet, za domaću ili vanjsku upotrebu šalju (falsificirane) slike o buđenju ekstremizma, guja... U isto pak vrijeme „neki političari ne pridaju gotovo nikakvu važnost, ili ne vidi, ili se prave da ne vide, da su sve glasniji oni koji se ne mire s ikakvom samostalnom hrvatskom državom, i oni koji imaju i teritorijalne pretenzije na račun RH.., pa čak s njima kriomice i surađuju, pregovaraju, izjednačavaju žrtve i agresore, ukidaju krivnje pogađaju se i „trguju!"..." U isto vrijeme se predlažu i donose vitalno važni zakoni za pojedince i čitav narod, „po hitnom postupku", bez prave javne i demokratske rasprave: i to o životu, o obitelji, o začeću i rađanju, o odgoju.., o školi i vjeronauku... Opet nova zaduženja, rasprodaje, stečajevi, nezaposlenost, bujanje cijena i troškova života... I opet „u ime naroda" ali mimo naroda.., „odnarođeno"... Kao da nam opet naviru Matoševe riječi: „Jer, Hrvatsku mi moju objesiše, ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, zbir u uzama!" Kome to treba, i kome to na volji ili zapovijed!? Takva pitanja muče „šuteću" hrvatsku većinu !

Bleiburg mjesto za tražitelje istine

7. Mi danas ne želimo Bleiburg kao zastavu mržnje prema bilo kome... Skidamo te zastave mržnje i razdora. Molimo Boga da ih svi možemo skinuti! Želimo razviti jedino onaj hrvatski barjak pod kojim su se, uz Božju pomoć i Gospin zagovor kroz dugu i slavnu povijest borili naši branitelji i mučenici, koji su vjerovali da „na vek on živi ki zgine pošteno, za krst časni i slobodu zlatnu"... Barjak pod kojim su uz podršku većine Hrvatskog naroda, darom Božjim, ostvarili tisućljetni san: Slobodnu Hrvatsku državu... Mi ovdje iskreno žalimo sve žrtve, sve ljude koji su đavolskom mržnjom i lažima pretvoreni u bezimeno smeće, koje je trebalo ukloniti. „Žalimo žrtve Jasenovca, ali se ni Bleiburg ne može i ne smije preskočiti, poručio je predsjednik HBK, nadbiskup Marin, otvarajući nedavno međunarodni znanstveni skup: „Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine". Tom skupu naši tzv. neovisni mediji, ni tiskovni ni elektronski nisu posvetili gotovo ni malo prostora. Dakako, ne slučajno...! (Kao ni o veličanstvenom susretu Hrvatske Katoličke mladeži, prošle subote u Sisku…)

Mi ovdje dolazimo ne kao sumnjivi tipovi, ili provokatori.., nego kao iskreni tražitelji istine. „Istraživanje istine nije prevrtanje suhih kostiju, nego izraz humanosti i pijeteta prema članovima naše obitelji, prijateljima i poznanicima. Ne dolazimo kao zarobljenici povijesti i prošlosti, nego kao zaljubljenici neiskrivljene povijesti našega naroda." To je i naša kršćanska vjernička obveza. Zato je Hrvatski narod i podigao „Crkvu Hrvatskih mučenika" na Udbini, da svjedoči istinu o mukotrpnoj i blagoslovljenoj hrvatskoj sudbini!

Na ovoj svetoj Misi susrećemo se s našim Uskrsnulim Kristom, Učiteljem, Bogom i jedinim Otkupiteljem ljudskoga roda i povijesti. On je za sebe rekao: „Ja sam Put, Istina i život!" I danas smo ga slušali kako pred sucem Pilatom govori: Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za Istinu. Tko je god od Istine, sluša moj glas." Pilat se prestrašio Istine, nije se htio s njom suočiti. Prezreo je i osudio Isusa na smrt… Nijekanje istine i strah pred njom poprima i danas oblike novog totalitarizma, kojim se udara u same temelje društva i morala, na dostojanstvo čovjeka (od začeća do smrti), na obitelj i brak, na odgoj i na slobodu savjesti. Istina postaje najveća žrtva današnjeg svjetskog poretka na svim razinama.

U Bleiburgu, molimo i zaklinjemo

8. „Ne može se govoriti o pravednom društvu bez istine i ljubavi, poručuje Papa Benedikt XVI. Bez Boga su sve ljudske istine i ljubavi lomne i zloupotrebljive do mržnje i zločina... U strahu pred istinom, moguće je imati priviđenja nekih novih a starih guja, razdora i svađa. Opasnih guja neke nove „genetski modificirane budućnosti"... Oko istine se treba truditi pravednim i poštenim sredstvima. Ne nadmoću vlasti, dodvoravanjem, optužbama i prijetnjama koje ubijaju slobodu i demokraciju. Ne bahatošću i s visoka, nego ponizno i uljudno.

Mi stoga i danas ovdje, molimo i zaklinjemo. Nemojte nas opet svađati, dijeliti i suprotstavljati starim etiketama tzv. „hrvatske krivnje i genocidnosti!" Otvorimo šanse i pomozimo jedni drugima da postanemo novi ljudi.., da gradimo bolji svijet. Potrebne su nam trajne duhovne, moralne i etičke vrednote, koje će bolje uskladiti naše međuljudske odnose. Treba nam obnova naših obitelji i temeljiti obiteljski odgoj, Treba nam čvrsto zadanih riječi, vjernosti u braku, iskrenosti u razgovorima i postojanosti u dogovorima. Tko sije laž, razdor i mržnju žanje vjetar...Đavao, stoji u korijenu laži i razdora. A on je ubojica ljudi od početka". Samo Kristova oprostiteljska ljubav može iščupati i liječiti laž i mržnju.

Treba nam Bog. Ne lažni bogovi-idoli (kakvi se danas nude), nego Bog koji je Ljubav i Istina. Ljubav ispunjena istinom, „caritas in veritate". To nije naš proizvod, nego nam je to dar darovan odozgor, po Isusu Kristu, po njegovom križu, u daru njegova Duha. Kako napisa pjesnik, jedan od ovdje stradalih: „Ima Gospodine i kruha i ruha, al više od kruha nama Gospodine treba tvoga Duha!"...Mi zato ovdje i ovom svetom Misom molimo Svemogućeg Boga za sve žrtve i za sve zločince. Molimo Božje praštanje i milosrđe da bismo i mi mogli praštati. Da bi Božjom milošću zacijelile rane koje još bole. Da bi se očistila naša sjećanja i savjesti. Molimo Božje svjetlo da u njemu prava istina dođe na vidjelo, da istinu prepoznamo i priznamo, svatko u svojoj odgovornosti, ma kako ona bila teška i obvezujuća. Zbog žrtava i njihova dostojanstva. Zbog časti našega naroda. Zbog mira bez koga nema prave slobode, napretka ni Božjega blagoslova.

Dođi, Gospodine, u zemlju Hrvata

9. I danas dolazimo našoj Gospi, kao tisuće generacija hrvatskog naroda, kao naši branitelji... Dolazimo s križem naše majke nacije Croatije. Gospa, koju zovemo „Kraljica Hrvata" ponavlja nam: „regnum regni non praescribit leges!" Nikakvi moćnici, ni vlasti ni kraljevi zemaljski, ne mogu donositi zakone iznad ili protiv Zakona koje je Bog upisao duboko u svijet i srce svakog čovjeka. Zakona Ljubavi koga je Isus Spasitelj potpisao svojom krvlju da ga i mi ispisujemo svojim životom, da bi mogli živjeti „životom u izobilju". Dok je takvog srca, bit će i Croatiae!" Tako će nam Domovina bit „lijepa naša", blagoslovljena, poželjna i prepoznatljiva i našoj djeci, mladima, obiteljima i našim prijateljima, u Europi i svijetu.

Ponavljamo riječi svetoga Pavla: „Braćo jačajte se u Gospodinu i snazi njegovoj, da se možete oduprijeti lukavstvima đavolskim. Jer boriti nam se je protiv upravljača ovog mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, pripašite noge spremnošću za evanđelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere. Njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. U svakoj se prigodi u Duhu molite." Ujedinjujemo se ovdje s molitvama svih naših branitelja i mučenika, živih i pokojnih, te zajedno s njima molimo:

Maranata, dođi Gospodine, u zemlju Hrvata:
na polja, more i gore,
raspelom tvojim označene,
krvlju i znojem ispaćene,
na zipke i grobove
isplakane suzama
naroda moga.

Maranatha, dođi Gospodine
u (ovu) zemlju Hrvata.
I skini sve lažne maske
s lica zemlje moje Hrvatske.
Neka zablista slobodom i ljepotom,
„života u izobilju!"

Maranatha, dođi Gospodine, brzo..,
i ostani zauvijek. Amen.

Mons. Ante Ivas, biskup šibenski

Duh Branitelj
Papin nagovor uz molitvu Kraljice neba u nedjelju 21. svibnja 2017. – Najava konzistorija za imenovanje novih kardinala
Homilija željezanskog biskupa mons. dr. Egidija Živkovića
Misa Prvog zajedničkog hodočašća Gradišćanskih Hrvata u Zagreb, 6. Vazmena nedjelja, 21. svibnja, Zagrebačka katedrala

24.05.2017.
Proslava svetkovine Marije Pomoćnice na Knežiji
24.05.2017.
Svetkovina Marije Pomoćnice na splitskom Kmanu
24.05.2017.
Svetkovina Marije Pomoćnice u Rijeci
24.05.2017.
Predavanje o utjecaju klasičnih jezika na hrvatski jezik i kulturu
24.05.2017.
Susret biskupa Mrzljaka s medijskim djelatnicima
24.05.2017.
Premijera dokumentarnog filma „Marijanski zavjet za Domovinu"
24.05.2017.
Okrugli stol u povodu 10. obljetnice tribine „Zajednički vidici"
24.05.2017.
Tribina „Za dostojan ukop žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj potrebno je formirati jedinstveno groblje"
25.05.2017.
Mostar: XIV. završnica katoličke malonogometne lige Crkve u Hrvata
25.05.2017.
Susret svećenika u Pazinu
25.05.2017.
Konferencija za medije povodom 3. Festivala kršćanskog kazališta
25.05.2017.
Hodočašće Hrvata iz Zapadne Europe u Lurd
25.05.2017.
Međunarodni znanstveni simpozij 'Misijsko i evangelizacijsko poslanje Crkve' povodom 25. obljetnice Teološko-katehetskog studija u Zadru
25.05.2017.
Biskup Uzinić predvodi slavlje u župi Svetog Spasa u Mokošici
25.05.2017.
9. Dani hrvatskih svetaca i blaženika
26.05.2017.
„EU politike i mogućnosti financiranja znanstvenih projekata"
26.05.2017.
Interdisciplinarni seminar za menadžere „Pravedno radi i moje prISUStvo će te pratiti"
26.05.2017.
Međunarodni znanstveni skup „Izazovi odgoja u vjeri u suvremenom društvu"
26.05.2017.
Bobovac: Blagoslov spomen-ploče i križa istine za 89 stradalih mještana
26.05.2017.
Bogat program Duhovske osmine u Varaždinu
26.05.2017.
Duhovna baština Stepinčeva i Kuharićeva zavičaja
26.05.2017.
Filmska tribina „Kakav otac, takav sin"
27.05.2017.
Zlatna harfa Osječkog istočnog dekanata
27.05.2017.
Biskupijski susret novinara vjerskih medija Gospićko-senjske biskupije
27.05.2017.
Vinkovci: 17. nadbiskupijski susret osoba s invaliditetom
27.05.2017.
Četvrti pripremni susret Duhovne obnove grada Rijeke "Obiteljski vlak"
27.05.2017.
Susret zborova Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda u Čakovcu
27.05.2017.
Duhovna obnova za mlade kod Klanjateljica Krvi Kristove
27.05.2017.
Radionice na temu hrvatskih svetaca i blaženika deveti put u Križevcima
27.05.2017.
Koncert u prigodi 30. obljetnice zbora 'Navještenje' iz velikogoričke župe Navještenja BDM
27.05.2017.
21. Krapinafest
28.05.2017.
Misa u povodu Dana Oružanih snaga Republike Hrvatske
28.05.2017.
Koncert studenata Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković"
28.05.2017.
Humanitarni koncert franjevačkih bogoslova za misije
28.05.2017.
Tonkafest 2017.
29.05.2017.
Dodjela diploma o postignutoj svećeničkoj spremi polaznicima Đakonske pastoralne godine 2016./2017.
29.05.2017.
Predstavljanje knjige Đurice Pardona "Teologija zemlje u metaforici proroka Hošee"
31.05.2017.
Proslava svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata
01.06.2017.
Tribina „Mladi danas"
03.06.2017.
49. hodočašće bolesnih, starih i nemoćnih osoba te medicinskog osoblja grada Zagreba u bistričko svetište u Mariji Bistrici
Daljnje korištenje vijesti u medijima samo uz prethodno odobrenje izdavača.
Copyright © 2007, Informativna katolička agencija.