Novosti
   Vijesti
   Najave
   Prikazi
   Dokumenti
   Traži
   Foto servis
   Tjedni bilten
   O nama
   English

04.11.2016 | 17:44 | IKA V - 184555/11

Predavanja na godišnjem susretu djelatnika obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj

 

Zadar, (IKA) - Na godišnjem susretu djelatnika obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj u petak 4. studenoga u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru održana su četiri stručnja predavanja o temi 'Rad s traumatiziranim osobama i njihovim obiteljima'. U izlaganju „Pregled psiholoških reakcija na traumu i terapijskih mogućnosti' prof. dr. Tanja Frančišković, specijalist psihijatar s Klinike za psihijatriju KBC-a u Rijeci, opisala je razliku između stresne situacije i traumatskog iskustva. Odgovori na traumu mogu biti normalni i patološki. Stres je stereotipna biološka reakcija organizma na neugodnu situaciju koja nas izbacuje iz fizičke i psihološke ravnoteže. Kod traumatskog iskustva važna je osobna percepcija opasnosti. Najjači postotak za razvoj psihopatologije je negativni doživljaj traume, u smislu 'Ovo što mi se događa je strašno'. Osobna percepcija je različiti doživljaj od osobe do osobe. Patološkim reakcijama pridonose čimbenici traumatskog iskustva, značajke osobnosti i kvaliteta socijalne podrške. Faktori najvećeg razvoja za patološku reakciju na traumu su tortura (53-80%), silovanje (49-60%), premlaćivanje (31%), seksualno zlostavljanje (23%), borbena trauma (20%), ratna trauma (12-16%).
Dr. Frančišković ima veliko iskustvo u radu s ratnom traumom hrvatskih veterana te je opisala simptome PTSP-a i kompleksnog PTSP-a. Ratna traumatizacija povezana je s povećanom stopom mentalnih poremećaja, a PTSP je jedan od češćih mentalnih ishoda. PTSP ima značajan utjecaj na socijalno funkcioniranje oboljelog a poteškoće su najočitije u obitelji. Istaknula je da je u Hrvatskoj činjenica od 20% sudionika rata koji imaju PTSP jednaka tom omjeru i drugdje u svijetu. „PTSP je kronični, onesposobljavajući poremećaj obilježen nizom dugotrajnih simptoma, često otpornih na liječenje. Simptomi su izbjegavanje, psihičko umrtvljenje, povlačenje, distanciranje, suzdržani afekt i gubitak interesa za aktivnosti, što ugrožava sposobnost održanja intimnosti obiteljskog života", rekla je dr. Frančišković. Simptomi su hiperpobuđenost (agresivno, nekontrolirano ili samo-destruktivno ponašanje), pojačana iritirabilnost, problem u kontroli agresije, gnjevni ispadi, bijes, obiteljsko nasilje, fizičko zlostavljanje. „S obzirom na očekivanja supružnika i socijalnog okruženja, supruge često preuzimaju zaštitu supruga od vanjskih čimbenika koji ga mogu razdražiti, a od očevih 'loših faza' štite i djecu", rekla je predavačica istaknuvši da „veterani imaju podršku obitelji, ali strukturalna podrška društva im nedostaje. Obiteljska podrška im nije uvijek dostatna da zacijeli sve rane". Tumačila je posljedice sekundarne traumatizacije koja dohvaća obitelj koja je stup podrške, ali i najviše pati zbog stanja oboljelog člana. Pojedinci u bliskom kontaktu s traumatiziranom osobom često i sami doživljavaju bolne simptome traume, pa su mogući zamor uslijed suosjećanja i sekundarni traumatski stres. „Izgaranje nastaje zbog empatije i angažiranosti u pomoći i zbog nesposobnosti da se nađe olakšanje i odmor kroz prekid emocionalnog angažmana", rekla je dr. Frančišković.
PTSP-u pridonosi ponovno proživljavanje događaja, sjećanja na traumatski događaj, ponavljani snovi u odnosu na njega. Negativne spoznaje uključuju širok raspon osjećaja: uporno i iskrivljeno okrivljavanje sebe ili drugih, udaljavanje od drugih ali i nemogućnost prisjećanja ključnih aspekta događaja. „Kompleksni PTSP je poremećaj koji se javlja nakon izlaganja kumulativnim, multiplim i ekstremnim stresorima ili onima duljeg trajanja iz kojeg je bijeg nemoguć. Karakteriziraju ga poteškoće na afektivnom planu, u odnosu prema sebi i relacijama, teškoće u regulaciji emocija, uvjerenje o sebi kao manje vrijedan, poražen ili bezvrijedan", rekla je dr. Frančišković upozorivši i na postojanje Desnosa, što je trajna promjena osobnosti uslijed traumatizacije. „U odgovoru na traumatsko iskustvo treba imati na umu somatsku, psihološku i socijalnu komponentu. Samo jedan pristup često ne daje zadovoljavajuće rezultate. Potrebne su psihološke, socijalne i biološke metode liječenja", rekla je dr. Frančišković. Terapijski modaliteti su individualna i grupna psihoterapija, obiteljska i medikamentna terapija. Pritom je upozorila na veliku uporabu apaurina koje koristi 70% oboljelih od PTSP-a. „Religija, zajednica, sustav vrijednosti mogu biti protektivni faktori. Religija može pružiti osjećaj smisla i dati značenje traumatskom iskustvu. No trauma može rezultirati i razočaranjem u Boga u slučaju jake boli i osjećaja besmisla", rekla je dr. Frančišković, poručivši: „Neizgovorena trauma koja ne dobije riječ je tempirana bomba. Traumatsko iskustvo može promijeniti genetsku strukturu i prenijeti se na sljedeću generaciju. Traumu treba verbalizirati, da ne bude otvorena rana nego ožiljak. Rana boli, a ožiljak ne boli. Postoje faktori unutarnje snage u čovjeku koja se može nositi s time. Davanje novog značenja traumatskom iskustvu može biti cjeloživotni proces".
Dr. Frančišković održala je i predavanje 'Utjecaj posttraumatskog poremećaja na obitelj', jer poremećaj jednog člana snažno utječe na dinamiku cijele obitelji. Opisala je na koje se sve načine članovi obitelji nastoje prilagoditi poremećaju svog člana i kako se mijenja obiteljsko funkcioniranje. „Često supruge moraju preuzeti većinu emocionalnih, praktičnih i financijskih odgovornosti u obitelji. Dolazi do redistribucije uloga i preraspodjele rada. Pretjerano funkcioniranje žena znači i podfunkcioniranje veterana što povećava zahtjeve spram supruge" rekla je predavačica, upozorivši i na zamku suosjećanja: žena ne može kontrolirati suprugov PTSP, ali se osjeća odgovornom za njegovo stanje.
U izlaganju 'Gubitak i žalovanje kod odraslih osoba', Dunja Krajnović, prof. psihologije i psihoterapeut u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, rekla je da je žalovanje prirodni odgovor na gubitak i istovremeno proces ozdravljenja. Svatko različito doživljava gubitke i smrt. Žalovanje prorađuje bol a manifestira se na emocionalnom planu (nevjerica, negacija, tupost, depresija, tuga, osjećaj bespomoćnosti i praznine), kognitivnom (konfuznost, teškoće koncentracije i pažnje, pitanja 'Što da sam, da sam barem), tjelesnom (umor, glavobolja, nemir, promjene u prehrani, uzimanje narkotika) i socijalnom planu (neprihvaćanje kontakata, nebriga za sebe, teškoća obavljanja svakodnevnih poslova). „Period iščekivanja smrti je i proces žalovanja i mogućnost riješiti s osobom što smatramo potrebnim. Psiha i tijelo nisu odvojeni, nego komplementarni" rekla je prof. Krajnović. Na proces žalovanja utječe i intenzitet tuge čija su očitovanja individualna, naša prilagodba. Žalovanje je osobni proces koji nema vremensko ograničenje, nekome je cjeloživotno. Prosječno vrijeme žalovanja je 18 mjeseci do dvije godine. „Posljedice žalovanja mogu biti dugotrajne i snažno utjecati na život. Pomoć osobama koje žaluju može se ostvariti kroz institucije (savjetovanje), a pomoći mogu i prijatelji, susjedi, članovi obitelji. Ljudi su otporna bića, prežive gubitak i žalovanje" rekla je prof. Krajnović. Patološko tugovanje zahtjeva dijagnostiku kroz različite mjere i stručni rad kroz terapijske tehnike. Naglasila je da je važno da se žalovanje osobi ne onemogućuje i ne ubrzava. Osobi treba dopustiti da žaluje, ne je prekidati u tome.
Estela Perinović, prof. psihologije i psihoterapeut u Zadru, na primjerima iz prakse pokazala je kako je životna ravnoteža koja osigurava sigurnost i zadovoljstvo narušena svakodnevnim stresorima. Traumu najčešće uvjetuju gubitak bliske osobe, teška kronična bolest, nasilje nad djetetom, nasilje u obitelji, zanemarivanje, razvod roditelja, rat, prirodne katastrofe. „Kao posljedica teških stresnih iskustava osoba se osjeća tjelesno i/ili emocionalno povrijeđena i to se naziva traumatskim iskustvom. Dijete se zbog biopsiholoških osobina ne može traumi suprotstaviti snažnim resursima i konstruktivnim rješenjima, pa traume u dječjem razvoju utječu na formiranje ličnosti. Stručna savjetodavna i psihoterapijska pomoć od velikog je značaja za prevladavanje traumatskog iskustva", rekla je prof. Perinović, dodavši da na oporavak i stabilnost emocionalnog zdravlja djeteta djeluju povratak u regularan ritam života, stabilna obiteljska atmosfera, igra i vršnjačko okruženje te razvoj različitih interesa kod djeteta.
Nakon predavanja održane su i radionice sudionika kod svake od tri predavačice. U subotu 5. studenoga superviziju u tri grupe djelatnika obiteljskih savjetovališta vodili su supervizori prof. dr. Tanja Frančišković, Valentina Cindori, defektolog i socijalni pedagog i Vesna Burčul, dipl. socijalna radnica i psihoterapeut.

Primiti pričest znači primiti živoga Krista koji nas preobražava iznutra
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 19. kolovoza 2018.
Bog želi spasiti čitavog čovjeka, dušu i tijelo
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza 2018.

22.08.2018.
Proslava župne svetkovine u župi BDM – Kraljice mira u Granešinskim Novakima
22.08.2018.
Bartoja u Cerniku
22.08.2018.
Proslava Marije Kraljice svijeta u Zagrebu i Velikoj Gorici
23.08.2018.
Split: Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi
23.08.2018.
100. obljetnica zavjetne procesije sv. Roka u Prapatnici
23.08.2018.
Obilježavanje Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarizama
23.08.2018.
Blagoslov oltarne slike u crkvi Bl. Miroslava Bulešića
23.08.2018.
47. obiteljska ljetna škola s temom „Obitelj i duševno zdravlje"
23.08.2018.
Devetnica Gospi od Suza u Pleternici
23.08.2018.
Šibenik: Projekcija filma "Odvažnost šutnje"
24.08.2018.
Obilježavanje 71. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića
25.08.2018.
VI. hodočasnički dan mladih Varaždinske biskupije u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu
26.08.2018.
Generalni kapitul Kapucinskoga reda
29.08.2018.
„Dječje ljeto" u Slavonskome Brodu
30.08.2018.
Hodočašće ministranata Varaždinske biskupije u Ludbreg
31.08.2018.
Vikend u Karmelu za djevojke koje razmišljaju o duhovnom pozivu
31.08.2018.
Proslava blagdana Gospe od Suza u Pleternici u znaku 10. obljetnice metropolije
02.09.2018.
120. obljetnica djelovanja redovnica Sv. Križa u Slavonskom Brodu
05.09.2018.
Trodnevnica i blagdan Male Gospe u Stenjevcu
07.09.2018.
Blagoslov djece i proslava Male Gospe u marijanskom svetištu u Šumanovcima
08.09.2018.
Dan hrvatskih mučenika na Udbini
08.09.2018.
287. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj
10.09.2018.
Prvi dan 3. NSHKO: Okrugli stol „Izazovi suvremenih obitelji"
11.09.2018.
Teološko-pastoralni seminar za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije
11.09.2018.
Drugi dan 3. NSHKO: Predstavljanje zbornika dječjih radova „U zagrljaju moje mame"
12.09.2018.
Treći dan 3. NSHKO - dan za kulturu: Predstave „Legenda o Miljenku i Dobrili" i za djecu „Ružno pače"
15.09.2018.
Papin pohod Palermu
16.09.2018.
Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu
23.09.2018.
Proslava blagdana padra Pija kod kapucina u Zagrebu
12.10.2018.
Međunarodni znanstveni simpozij uz 400. obljetnicu dolaska franjevaca kapucina u Zagreb
14.10.2018.
Svečana euharistija uz završetak kapucinskog Jubileja
Daljnje korištenje vijesti u medijima samo uz prethodno odobrenje izdavača.
Copyright © 2007, Informativna katolička agencija.