Novosti
   Vijesti
   Najave
   Prikazi
   Dokumenti
   Traži
   Foto servis
   Tjedni bilten
   O nama
   English

04.11.2016 | 17:44 | IKA V - 184555/11

Predavanja na godišnjem susretu djelatnika obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj

 

Zadar, (IKA) - Na godišnjem susretu djelatnika obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj u petak 4. studenoga u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru održana su četiri stručnja predavanja o temi 'Rad s traumatiziranim osobama i njihovim obiteljima'. U izlaganju „Pregled psiholoških reakcija na traumu i terapijskih mogućnosti' prof. dr. Tanja Frančišković, specijalist psihijatar s Klinike za psihijatriju KBC-a u Rijeci, opisala je razliku između stresne situacije i traumatskog iskustva. Odgovori na traumu mogu biti normalni i patološki. Stres je stereotipna biološka reakcija organizma na neugodnu situaciju koja nas izbacuje iz fizičke i psihološke ravnoteže. Kod traumatskog iskustva važna je osobna percepcija opasnosti. Najjači postotak za razvoj psihopatologije je negativni doživljaj traume, u smislu 'Ovo što mi se događa je strašno'. Osobna percepcija je različiti doživljaj od osobe do osobe. Patološkim reakcijama pridonose čimbenici traumatskog iskustva, značajke osobnosti i kvaliteta socijalne podrške. Faktori najvećeg razvoja za patološku reakciju na traumu su tortura (53-80%), silovanje (49-60%), premlaćivanje (31%), seksualno zlostavljanje (23%), borbena trauma (20%), ratna trauma (12-16%).
Dr. Frančišković ima veliko iskustvo u radu s ratnom traumom hrvatskih veterana te je opisala simptome PTSP-a i kompleksnog PTSP-a. Ratna traumatizacija povezana je s povećanom stopom mentalnih poremećaja, a PTSP je jedan od češćih mentalnih ishoda. PTSP ima značajan utjecaj na socijalno funkcioniranje oboljelog a poteškoće su najočitije u obitelji. Istaknula je da je u Hrvatskoj činjenica od 20% sudionika rata koji imaju PTSP jednaka tom omjeru i drugdje u svijetu. „PTSP je kronični, onesposobljavajući poremećaj obilježen nizom dugotrajnih simptoma, često otpornih na liječenje. Simptomi su izbjegavanje, psihičko umrtvljenje, povlačenje, distanciranje, suzdržani afekt i gubitak interesa za aktivnosti, što ugrožava sposobnost održanja intimnosti obiteljskog života", rekla je dr. Frančišković. Simptomi su hiperpobuđenost (agresivno, nekontrolirano ili samo-destruktivno ponašanje), pojačana iritirabilnost, problem u kontroli agresije, gnjevni ispadi, bijes, obiteljsko nasilje, fizičko zlostavljanje. „S obzirom na očekivanja supružnika i socijalnog okruženja, supruge često preuzimaju zaštitu supruga od vanjskih čimbenika koji ga mogu razdražiti, a od očevih 'loših faza' štite i djecu", rekla je predavačica istaknuvši da „veterani imaju podršku obitelji, ali strukturalna podrška društva im nedostaje. Obiteljska podrška im nije uvijek dostatna da zacijeli sve rane". Tumačila je posljedice sekundarne traumatizacije koja dohvaća obitelj koja je stup podrške, ali i najviše pati zbog stanja oboljelog člana. Pojedinci u bliskom kontaktu s traumatiziranom osobom često i sami doživljavaju bolne simptome traume, pa su mogući zamor uslijed suosjećanja i sekundarni traumatski stres. „Izgaranje nastaje zbog empatije i angažiranosti u pomoći i zbog nesposobnosti da se nađe olakšanje i odmor kroz prekid emocionalnog angažmana", rekla je dr. Frančišković.
PTSP-u pridonosi ponovno proživljavanje događaja, sjećanja na traumatski događaj, ponavljani snovi u odnosu na njega. Negativne spoznaje uključuju širok raspon osjećaja: uporno i iskrivljeno okrivljavanje sebe ili drugih, udaljavanje od drugih ali i nemogućnost prisjećanja ključnih aspekta događaja. „Kompleksni PTSP je poremećaj koji se javlja nakon izlaganja kumulativnim, multiplim i ekstremnim stresorima ili onima duljeg trajanja iz kojeg je bijeg nemoguć. Karakteriziraju ga poteškoće na afektivnom planu, u odnosu prema sebi i relacijama, teškoće u regulaciji emocija, uvjerenje o sebi kao manje vrijedan, poražen ili bezvrijedan", rekla je dr. Frančišković upozorivši i na postojanje Desnosa, što je trajna promjena osobnosti uslijed traumatizacije. „U odgovoru na traumatsko iskustvo treba imati na umu somatsku, psihološku i socijalnu komponentu. Samo jedan pristup često ne daje zadovoljavajuće rezultate. Potrebne su psihološke, socijalne i biološke metode liječenja", rekla je dr. Frančišković. Terapijski modaliteti su individualna i grupna psihoterapija, obiteljska i medikamentna terapija. Pritom je upozorila na veliku uporabu apaurina koje koristi 70% oboljelih od PTSP-a. „Religija, zajednica, sustav vrijednosti mogu biti protektivni faktori. Religija može pružiti osjećaj smisla i dati značenje traumatskom iskustvu. No trauma može rezultirati i razočaranjem u Boga u slučaju jake boli i osjećaja besmisla", rekla je dr. Frančišković, poručivši: „Neizgovorena trauma koja ne dobije riječ je tempirana bomba. Traumatsko iskustvo može promijeniti genetsku strukturu i prenijeti se na sljedeću generaciju. Traumu treba verbalizirati, da ne bude otvorena rana nego ožiljak. Rana boli, a ožiljak ne boli. Postoje faktori unutarnje snage u čovjeku koja se može nositi s time. Davanje novog značenja traumatskom iskustvu može biti cjeloživotni proces".
Dr. Frančišković održala je i predavanje 'Utjecaj posttraumatskog poremećaja na obitelj', jer poremećaj jednog člana snažno utječe na dinamiku cijele obitelji. Opisala je na koje se sve načine članovi obitelji nastoje prilagoditi poremećaju svog člana i kako se mijenja obiteljsko funkcioniranje. „Često supruge moraju preuzeti većinu emocionalnih, praktičnih i financijskih odgovornosti u obitelji. Dolazi do redistribucije uloga i preraspodjele rada. Pretjerano funkcioniranje žena znači i podfunkcioniranje veterana što povećava zahtjeve spram supruge" rekla je predavačica, upozorivši i na zamku suosjećanja: žena ne može kontrolirati suprugov PTSP, ali se osjeća odgovornom za njegovo stanje.
U izlaganju 'Gubitak i žalovanje kod odraslih osoba', Dunja Krajnović, prof. psihologije i psihoterapeut u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, rekla je da je žalovanje prirodni odgovor na gubitak i istovremeno proces ozdravljenja. Svatko različito doživljava gubitke i smrt. Žalovanje prorađuje bol a manifestira se na emocionalnom planu (nevjerica, negacija, tupost, depresija, tuga, osjećaj bespomoćnosti i praznine), kognitivnom (konfuznost, teškoće koncentracije i pažnje, pitanja 'Što da sam, da sam barem), tjelesnom (umor, glavobolja, nemir, promjene u prehrani, uzimanje narkotika) i socijalnom planu (neprihvaćanje kontakata, nebriga za sebe, teškoća obavljanja svakodnevnih poslova). „Period iščekivanja smrti je i proces žalovanja i mogućnost riješiti s osobom što smatramo potrebnim. Psiha i tijelo nisu odvojeni, nego komplementarni" rekla je prof. Krajnović. Na proces žalovanja utječe i intenzitet tuge čija su očitovanja individualna, naša prilagodba. Žalovanje je osobni proces koji nema vremensko ograničenje, nekome je cjeloživotno. Prosječno vrijeme žalovanja je 18 mjeseci do dvije godine. „Posljedice žalovanja mogu biti dugotrajne i snažno utjecati na život. Pomoć osobama koje žaluju može se ostvariti kroz institucije (savjetovanje), a pomoći mogu i prijatelji, susjedi, članovi obitelji. Ljudi su otporna bića, prežive gubitak i žalovanje" rekla je prof. Krajnović. Patološko tugovanje zahtjeva dijagnostiku kroz različite mjere i stručni rad kroz terapijske tehnike. Naglasila je da je važno da se žalovanje osobi ne onemogućuje i ne ubrzava. Osobi treba dopustiti da žaluje, ne je prekidati u tome.
Estela Perinović, prof. psihologije i psihoterapeut u Zadru, na primjerima iz prakse pokazala je kako je životna ravnoteža koja osigurava sigurnost i zadovoljstvo narušena svakodnevnim stresorima. Traumu najčešće uvjetuju gubitak bliske osobe, teška kronična bolest, nasilje nad djetetom, nasilje u obitelji, zanemarivanje, razvod roditelja, rat, prirodne katastrofe. „Kao posljedica teških stresnih iskustava osoba se osjeća tjelesno i/ili emocionalno povrijeđena i to se naziva traumatskim iskustvom. Dijete se zbog biopsiholoških osobina ne može traumi suprotstaviti snažnim resursima i konstruktivnim rješenjima, pa traume u dječjem razvoju utječu na formiranje ličnosti. Stručna savjetodavna i psihoterapijska pomoć od velikog je značaja za prevladavanje traumatskog iskustva", rekla je prof. Perinović, dodavši da na oporavak i stabilnost emocionalnog zdravlja djeteta djeluju povratak u regularan ritam života, stabilna obiteljska atmosfera, igra i vršnjačko okruženje te razvoj različitih interesa kod djeteta.
Nakon predavanja održane su i radionice sudionika kod svake od tri predavačice. U subotu 5. studenoga superviziju u tri grupe djelatnika obiteljskih savjetovališta vodili su supervizori prof. dr. Tanja Frančišković, Valentina Cindori, defektolog i socijalni pedagog i Vesna Burčul, dipl. socijalna radnica i psihoterapeut.

"Evo, sve činim novo!" (Otk 21, 5). Novost kršćanske nade
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 23. kolovoza 2017.
Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme
Poruka predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskupa Đure Hranića na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

24.08.2017.
Bartolovo u Kamenici
24.08.2017.
46. obiteljska ljetna škola s temom „Vrijeme za obitelj"
24.08.2017.
Obilježavanje 70. obljetnice smrti bl. Miroslava Bulešića u Svetvinčentu
24.08.2017.
Split: Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi
27.08.2017.
III. hodočašće branitelja Domovinskog rata Sjeverozapadne Hrvatske u svetištu Majke Božje Gorske
28.08.2017.
Euharistijska postaja i podjela mandata vjeroučiteljima Požeške biskupije
31.08.2017.
Proslava blagdana Gospe od Suza u Pleternici
02.09.2017.
Skupština svećenika Požeške biskupije u Požegi
02.09.2017.
Nadbiskup Devčić na proslavi Male Gospe u Boričevcu
05.09.2017.
Proslava blagdana sv. Majke Terezije
06.09.2017.
Svećenički dan Sisačke biskupije
07.09.2017.
Hodočašće na Gospino Polje
07.09.2017.
Proslava Male Gospe u Kutjevu
08.09.2017.
Proslava Rođenja BDM u Voćinu
09.09.2017.
Redovnički dan u BiH o temi „Redovnici i redovnice u službi pomirenja"
09.09.2017.
Sedamdeset i četvrta obljetnica stradanja Zrinjana
09.09.2017.
Proslava Dana hrvatskih mučenika na Udbini
14.09.2017.
Relikvije sv. Leopolda u Hrvatskoj i Crnoj Gori
16.09.2017.
Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubrovniku
23.09.2017.
Obred otvorenja Trećega euharistijskog kongresa Požeške biskupije
24.09.2017.
Treći euharistijski kongres Požeške biskupije
01.10.2017.
25. hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Mariju Bistricu
01.10.2017.
Papin pohod Ceseni i Bologni
13.10.2017.
Bolesničko hodočašće u Lurd
Daljnje korištenje vijesti u medijima samo uz prethodno odobrenje izdavača.
Copyright © 2007, Informativna katolička agencija.